Na primjer, nakon smrti majke sestra, brat i vi postali ste suvlasnici na predmetnim nekretninama koje su bile u vlasništvu vaše majke. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, u nastavku teksta ZV) od čl. 50 do čl. 53 propisuje načine razvrgnuća suvlasništva na stvarima i to fizičku diobu, geometrijsku diobu, civilnu diobu, razvrgnuće isplatom, razvrgnuće na nekoliko stvari istodobno tzv. razdioba po ekvivalentu i razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva.

Do razvrgnuća suvlasništva može doći na dva načina, i to sporazumno ili sudskim putem u izvanparničnom postupku. Sukladno ZV-u svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je to moguće i dopušteno. To pravo ne zastarijeva, što znači da svaki suvlasnik to može zatražiti bilo kada.

Razvrgnuće suvlasništva na nekretninama, kako to propisuje ZV, može biti geometrijsko. Ukoliko geometrijska dioba nekretnine nije moguća bez da se umanji njezina vrijednost, odnosno stranke se ne mogu suglasiti s prijedlogom vještaka o geometrijskom razvrgnuću, sud će odrediti civilnu diobu nekretnine, odnosno odlučiti da se nekretnina proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos se podijeli suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

Za civilnu diobu važno je navesti da će nekretnina koja je predmet razvrgnuća biti prodana usmenom javnom dražbom prema odredbama Ovršnog zakona. Na prvom ročištu nekretnina ne može biti prodana ispod dvije trećine njezine utvrđene vrijednosti, dok na drugom, posljednjem ročištu, nekretnina ne može biti prodana ispod jedne trećine njezine utvrđene vrijednosti. Licitirati mogu i suvlasnici predmetne nekretnine te mogu postati samostalni vlasnici ako daju najvišu ponudu. Ako suvlasnik bude najbolji ponuditelj, iznos njegove ponude bit će umanjen u omjeru njegovog suvlasničkog dijela. Ako nekretnina ne bude prodana nakon dva ročišta, postupak se obustavlja. Nemogućnost civilne diobe nekretnine ne sprječava suvlasnike da ponovno pokrenu postupak za razvrgnuće suvlasništva.

Prema odredbi čl. 53. ZV-a koja propisuje razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva, takvo razvrgnuće moguće je samo ako su suvlasnici suglasno odnosno sporazumno odlučili da će između sebe podijeliti nekretninu koja se sastoji od zemljišta sa zgradom tako da će uspostaviti etažno vlasništvo nekog određenog posebnog dijela suvlasničke nekretnine te ga povezati sa suvlasničkim dijelom jednog ili više suvlasnika. Suvlasnik ne može u sudskom postupku bez suglasnosti odnosno sporazuma ostalih suvlasnika zahtijevati razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva, niti sud može bez takve suglasnosti odnosno sporazuma razvrgnuti suvlasništvo na nekretnini koja se sastoji od zemljišta sa zgradom uspostavom etažnog vlasništva.

Dalje, razdioba na nekretninama se može provesti prema tzv. ekvivalentu i to u slučajevima kada je više nekretnina u suvlasništvu, a postoji volja da se suvlasništvo na svim nekretninama razvrgne. U tom slučaju svakom od suvlasnika svih tih stvari pripadaju na račun njegovog suvlasničkog dijela po neke od tih stvari.

Tragati za najboljim rješenjima i načinima razvrgnuća suvlasničke zajednice svakako je važno i dobro. Što se tiče vašeg slučaja, treba insistirati na razvrgnuću suvlasničke zajednice temeljem sporazuma stranaka kojim će se udovoljiti interesima sviju suvlasnika. Na kraju, pravni učinci razvrgnuća suvlasništva na temelju sporazuma, odnosno odluke suda, nastupaju uknjižbom prava na nekretninama u zemljišnim knjigama.